Božanske harmonije

Na francuski dvor Kralja Sunca, Luja XIV, odveo nas je na koncertu iz ciklusa Triade održanu 19. prosinca Ansambl Antiphonus, ponovno u vokalno-instrumentalnom sastavu. Koncert održan u Muzeju za umjetnost i obrt zgodno je nadopunio tamo postavljenu izložbu Arhitektura i performans, koja predstavlja grafike iz edicije Kraljevskog kabineta Luja XIV. koje se od 1882. nalaze u fundusu MUO-a. Antiphonus je za koncert s francuskog dvora odabrao kratku operu-divertissement Zadovoljstva Versaillesa (Les Plaisirs de Versailles) Marc-Antoinea Charpentiera, za četiri glasa i malen instrumentalni sastav, skladanu i izvedenu u kraljevim glazbenim odajama 1682. Charpentierovu operu (inače dvorskog skladatelja sina Luja XIV.) ansambl Antiphonus uokvirio je još nekim skladbama vezanima za dvor Kralja Sunca – skladbama kraljevskog skladatelja Jean-Baptistea Lullyja – simfonijom i sarabandom iz zbirke Trija za kraljev počinak te izvacima iz njegovih opera: chaconnom Afrikanaca iz opere Cadmus et Hermione i chaconnom i završnim zborom iz opere Amadis. Čembalist Franjo Bilić izveo je još preludij, sarabandu i chaconnu iz jedne od suita za čembalo skladateljice i čembalistice Élisabeth Jacquet de la Guerre, koja je kao jedina glazbenica uživala pokroviteljstvo i zaštitu Kralja, još od najmlađih dana.

Koncert Ansambla Antiphonus u Muzeju za umjetnost i obrt    / Snimio Vedran Benović

Glavni likovi Charpentierove operice predstavljaju užitke ili zadovoljstva što se mogu zateći na kraljevskom dvoru, pa su tako nositelji radnje Glazba, Razgovor, Igra te bog gozbe (Comus), a prati ih i malen zbor zadovoljstava. U izvedbi Antiphonusa nježnu i uzvišenom okrenutu glazbu predstavila je Monika Cerovčec, Ana Jembrek bila je vrckast i neumoran Razgovor željan dostupnijih užitaka, Martina Borse primamljiva i lukava Igra, dok je Tomislav Fačini preuzeo ulogu ugađajućeg i raskošnim darovima opremljenog Comusa – boga gozbe. Instrumentalni ansambl činile su flaute (Marta Šomođi i Ana Benić), violine (Laura Vadjon i Helga Korbar), viola (Vlatka Peljhan) te continuo (Pavle Zajcev na violončelu, Franjo Bilić na čembalu te Srđan Berdović na lutnji). Glazba i Razgovor neprestance se prepiru; dok Glazba traži tišinu i mir, Razgovor zaziva bujicu riječi i događanja. Comus ih nastoji umiriti nudeći im slasti, a Igra im pažnju s prepirke pokušava odvući raznim razbibrigama. Na kraju, napetosti popuste i svi se pomire, prisjetivši se da su tu ionako samo kako bi služili i ugodili Kralju Suncu, kojem se i obraćaju donoseći mu panegirike u završnom zboru. Sopranistice Monika Cerovčec i Ana Jembrek izvrsno su se stopile sa svojim ulogama, vrlo spretno prilagodivši vokalnu interpretaciju karakteru likova koje predstavljaju, a uz pomoć ostatka četveročlane vokalne postave stvorili su zabavnu, ali i muzički uvjerljivo prenesenu predstavu koja je prštala od energije i entuzijazma izvođača. Instrumentalni ansambl tijekom cijeloga je koncerta održavao razinu uigranog i profinjenog muziciranja, a posebno se to odrazilo u nježnoj simfoniji Jean-Baptistea Lullyja. Lepršavo i prozračno predstavili su svaku skladbu, vođeni nadahnutim Tomislavom Fačinijem. Što se tiče vokalnih izvedbi, iako je Antiphonus oduševio i izvedbom Charpentierove opere, ipak je muzički najdojmljiviji trenutak donesen u izvedbi Lullyjeve chaconne Afrikanaca, što su je ujednačenim zapjevima i vrlo glatkim linijama pjevali Jembrek, Borse i Fačini.

Ansambl Antiphonus već nas nekoliko godina navikava na stilski ili tematski pomno osmišljene programe „s poveznicom“, u kojima posebnu radost iskazuju u pričanju priče ili dočaravanju karaktera, spretno uparujući svoje visoke vokalne sposobnosti s elementima scenskog uprizorenja i glume, gdje pronalaze posebno nadahnuće za svoje izvedbe. A ovaj je, posljednji koncert, u tom pogledu bio doista jedan od najuspjelijih dosad. Glazba što ju je Antiphonus publici predstavio u njihovoj je izvedbi doista bila – kako govori Glazba u Charpentierovoj operi – la divine harmonie – božanska harmonija.